U desetak dana tečaj je otklizao sa 7,45 na 7,57 kuna za euro. Rata stambenog kredita od 500 eura porasla je za 60 kuna. Ako kuna otkliže prema 7,80 – uz uvjet da se dio sezone i spasi – bit će to rast rate od 200-tinjak kuna. Potražnja za nekretninama se hladi, nema putovanja, nema stranaca ni turista, ali ima straha
RIJEKA – Povijest nas uči, rekao je nedavno guverner Boris Vujčić, da nakon snažnog rasta cijena nekretnina obično uslijedi pad.
A ako dođe do pada, građanima koji su stanove kupili na kredit ostaju veliki krediti, a manja vrijednost imovine.
Nije se u međuvremenu dogodio rast kamata, štoviše, novac se u sustav sve više upumpava, ali se dogodio koronavirus, kao eksterni šok koji prijeti recesijom.
Mogući pad ekonomske aktivnosti i rast nezaposlenosti tjera strah u kosti pa se steže remen, kupuje samo najnužnije – hrana, higijenske potrepštine… Sve ostalo je na čekanju. Krizu prvo osjete cijene imovine.
Burze su se domino efektom već porušile, no kod nas ulaganje na burzi nije masovni sport pa na kućne budžete to nema pretjeranog efekta. No, većina hrvatskih građana posjeduje nekretnine, od one u kojoj živi, do alternativnih stanova ili apartmana koje iznajmljuju.
Podiže se štednja
Sada dolazi do zastoja, nema inozemne potražnje, ni putovanja, ali ima straha.
Tržište nekretnina navodno već osjeća posljedice, otkazuju se, kako opisuju neki agenti, razgledi nekretnina, što je posve logično u ovoj situaciji.
Domaća potražnja još je ipak koliko-toliko stabilna jer kreću poticani krediti za što su pripreme već prije napravljene.
No, nema inozemnih kupaca ni turista. Iako nekretnine stvaraju osjećaj sigurnosti i povećavaju osjećaj bogatstva, oni koji u njima »štede« shvatili su ovih dana jednu stvar – nekretninu ne možeš jesti. Ne možeš je brzo utržiti, a pogotovo ne onda kada malo tko misli na ulaganje.
Svi se u neizvjesnosti nekako »stisnu«, podiže se i štednja, koja je ionako većinom neoročena, a troši samo osnovno. Investiranje i planiranje nije prioritet.
Korona već sad provodi određenu korekciju po pitanju potražnje, hoće li doći do stvarne cjenovne korekcije, ovisi naravno o intenzitetu i trajanju ove krizne situacije.
No, kod nas uz ove klasične »škare« koje se tiču mogućeg kapitalnog gubitka na nekretnini, a što je rizik koji i inače prati svaku kupoprodaju, situaciju pogoršava što je otprilike pola nekretnina koje su kupljene na kredit, kupljeno uz valutnu klauzulu. Kuna sada slabi u odnosu na euro, i to unatoč intervencijama središnje banke, što znači da cijena po kojoj se nekretnina otplaćuje još i raste.
Drugim riječima, kolateral je pod pritiskom da slabi, a kreditne rate još se i povećavaju. Primjerice, u desetak dana tečaj je otklizao sa 7,45 na 7,57 kuna za euro, a predviđa se da će klizati još, ovisno o razmjerima štete u sektoru turizma, a koja pak ovisi o razmjerima epidemije.
To znači da netko s ratom stambenog kredita od 500 eura mora sada izdvojiti 60 kuna više. Ako kuna otkliže prema 7,80 – uz uvjet da se dio sezone i spasi – bit će to rast rate od gotovo 200-tinjak kuna.
Osiguranje likvidnosti
U bankama razmišljaju o moratoriju na kredite, HNB priprema navodno i neke dodatne mjere, no čeka se garancija države. Odluka bi navodno trebala biti donesena danas.
I tvrtkama, ali i samoj državi, zaduženoj u protuvrijednosti eura, dug se povećava. HNB zato tečaj i brani. No, time povlači potrebnu likvidnost iz sustava pa je onda s druge strane mora puštati.
Pouka da rentna ekonomija nije pouzdana. Nema druge nego početi proizvoditi, s tim da u kriznim situacijama uvijek ponovno ispliva važnost ovih temeljnih industrija, prehrambene prije svega.
Tu još nekako i stojimo, no s obzirom na to kakve uvjete imamo, žalosno je da se moramo bojati gladi. Uvodi se plafoniranje cijena, domaći proizvođači daju podršku, no mi smo ipak uvozna ekonomija: ne proizvodimo nego većinom uvozimo.
U zadnjoj krizi stali su tokovi novca, prijetio je bankrot. Sada usporavaju tokovi robe. HNB ovaj tjedan kreće sa strukturnim operacijama, oslobađa financijskoj industriji velike količine likvidnosti. Banke pak, s obzirom na zadnju presudu Vrhovnog suda, rezervacije izgleda ipak neće koristiti za sudske troškove u mjeri u kojoj su mogle očekivati.
Stoga bi se moralo naći prostora da se djeluje, da se rate kredita barem ne povećavaju, a devizne intervencije, čini se, nisu dovoljne.
izvor: novilist.hr