Masovna procjena vrijednost nekretnina služi za uređivanje sustava, a ne za uvođenje poreza. O njemu ne razmišljamo.
Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja nedavno je u proceduru pustilo uredbu o masovnoj procjeni nekretnina, a mnogi su to interpretirali kao pripremu za uvođenje poreza na nekretnine. Taj novi porezni oblik od nas godinama zahtijeva Europska komisija, ali ni nakon nekoliko pokušaja nijedna Vlada, pa ni administracija Andreja Plenkovića, nije sklona njegovu uvođenju.
Jače oporezivanje kapitala u odnosu na rad put je kojim idu pravednija društva vodeći računa o tome da bogatiji moraju jače participirati u financiranju države, ali činjenica da u Hrvatskoj građani tradicionalno ulažu u nekretnine stvara kritičnu masu protivnika tom porezu, a time umanjuje i političku volju za tim korakom.
Objektivno, Hrvatska nije spremna na uvođenje poreza na nekretnine zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa, ali još više činjenice da stvarno stanje nekretnina nije usklađeno s podacima iz zemljišnih knjiga pa bi, uvjereni su u Vladi, odokativno određivanje poreza bilo nepravedno. Ipak, stvaraju se preduvjeti za porez na svu imovinu, koji će uključivati i porez na nekretnine.
Sređeniji i najam stanova
Naime, masovna procjena vrijednosti nekretnina trebala bi biti ozakonjena tijekom godine, a ta metodologija uključuje kriterije poput površine nekretnine, prodajne cijene slične nekretnine, starosti, lokacije, izgrađenosti infrastrukture, te njezine namjene, položaja u zgradi te same opremljenosti zgrade.
Takva procjena može pomoći u balansiranju tržišta nekretnina, a u Ministarstvu pojašnjavaju da je ključna kod određivanja vrijednosti kolaterala na stambenim kreditima. Stvara se i druga pretpostavka uvođenju poreza na imovinu. U Ministarstvu graditeljstva tako u iduće tri godine planiraju uložiti 100 milijuna kuna u digitalizaciju i pojednostavljenje procedura kod prijepisa imovine i utvrđivanja vlasništva pa procjenjuju da će za tri do pet godina baze podataka odgovarati približno stvarnom stanju na terenu.
Drugim riječima, do 2024. godine stvorit će se pretpostavke za uvođenje poreza na nekretnine, a to znači da bi do tada mogli i izbjeći taj porez koji zapravo ima mnoge prednosti.
Gotovo sve države imaju poreze na imovinu, a nekretnine oporezuju u prosjeku stopama do 1 posto vrijednosti nekretnine pri čemu postoje brojne olakšice i rasterećenja. Tako se porezna osnovica često umanjuje za vlasnika i sve članove kućanstava u stanovima u kojima se živi, a slično je i kod iznajmljenih stanova. Uobičajeno je i da se olakšice dobivaju za obrađena zemljišta, da porez ne plaćaju nevladine organizacije, religijski objekti i državni uredi.
Zapravo takav porez ne opterećuje znatno budžet građanina koji u toj nekretnini živi, a znatno oporezuje nekretninski fond koji služi u komercijalne svrhe ili nije iskorišten, poput neprodanih stanova. Zato vrlo često porez na nekretnine u sustavima koji ga poznaju potiče kupoprodaju nekretnina i njihovo korištenje, a uređuje i cijene na tržištu nekretnina jer je jako skupo čekati povoljan trenutak za prodaju i time umjetno održavati visoke cijene nekretnina.
Prednost takvog poreznog oblika leži i u sređivanju tržišta najma stanova s kojim Hrvatska ima velikih problema, a i, naravno, u izdašnim prihodima lokalnih jedinica te u manjoj ovisnosti o prihodima od poreza na dohodak. U Crnoj Gori, koja je porez na nekretnine uvela 2005. godine, tako lokalne jedinice čak 60 posto prihoda ostvaruju porezom na nekretnine ili porezom na promet nekretninama i na taj način se uglavnom i financira izgradnja infrastrukture.
U Hrvatskoj u mnogim jedinicama lokalne države 60 posto prihoda dolazi od poreza na dohodak što pokazuje i orijentaciju poreznog sustava koji se bazira na oporezivanju rada i potrošnje, dok istovremeno zanemaruje oporezivanje imovine.
Ogroman stambeni fond
Hrvatska porezima na kapital prikuplja oko 10 posto svih poreznih prihoda, dok u prosjeku zemlje EU u poreznim prihodima imaju više od 20 posto prihoda od poreza na imovinu. Pritom oporezivanje nekretnina u EU donosi 3,8 posto poreznih prihoda, što bi u našem slučaju bilo najmanje tri milijarde kuna.
Stambeni fond u Hrvatskoj je ogroman pa tako, po popisu stanovništva iz 2011., imamo 2,24 milijuna stanova, pri čemu ih je manje od 1,5 milijuna stalno nastanjeno. U njih oko 350 tisuća živi se tek povremeno, a oko 80 tisuća objekata je napušteno. Dodatnih 350 tisuća nekretnina koristi se za odmor i rekreaciju, a oko 70 tisuća objekata prijavljeno je kao mjesta za obavljanje djelatnosti.
Hrvati, naravno, plaćaju poreze vezane na nekretnine, ali kroz komunalnu naknadu i porez na vikendice, a tim se porezima prikupi oko 2,1 milijarda kuna godišnje. Jedna smo od rijetkih postkomunističkih država koja je zadržala komunalnu naknadu, koja se pokazala nefunkcionalnom kao namjenski namet jer se novac njome prikupljen, iako to zakon obvezuje, ne koristi isključivo za infrastrukturu.
U tom smislu porez na nekretnine, koji bi objedinio komunalnu naknadu, porez na vikendice, ali i spomeničku rentu, bio bi učinkovitiji i u smislu jednostavnijeg prikupljanja i u smislu poštenijeg oporezivanja jer trenutačni sustav počesto zanemaruje vrijednost nekretnine. Da bi se osigurala pravednost kod procjene vrijednosti, treba biti naročito pažljiv i uključiti brojne argumente.
Prednost uvođenja poreza na nekretnine jest jednostavniji i uređeniji sustav
1. Manji porezi na rad Porezima na imovinu stvara se prostor za rasterećenje rada. Prihodi od poreza na nekretnine mogli bi učiniti rad konkurentnijim.
2. Realne cijene nekretnina Porez je veliki trošak kada nekretnina nije u funkciji i ne donosi prihod pa se ne isplati čekati visoku cijenu prodaje.
3. Uređenije tržište najma Oporezivanje bi stimuliralo najmodavce da prijave svoje prihode poreznoj upravi što bi povuklo veliki dio aktivnosti iz sive zone u porezni sustav.
4. Stabilni prihodi Porez na nekretnine teško je izbjeći pa kao takav predstavlja stabilan prihod lokalnih jedinica, a i izdašniji je od poreza na dohodak.
5. Veliki stambeni fond Hrvatska ima 2,24 milijuna stanova pri čemu ih je manje od 1,5 milijuna stalno nastanjeno. U njih oko 350 tisuća živi se tek povremeno, a oko 80 tisuća objekata je napušteno.
Prepreke i argumenti protiv uvođenja poreza
Nekretnine bez vlasnika
Zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa te činjenice da na jednoj nekretnini postoje i deseci vlasnika, stručnjaci upozoravaju da će se dio građana opteretiti, a dio građana može izbjeći plaćanje poreza. Ipak, većina država u tom slučaju oporezuje one koji koriste nekretninu.
Nelegalizirane nekretnine
Neće ući u porezni pool pa će opet teret novog poreza pasti na leđa manjine koja je pokazala odgovornost prema imovini. Procesom legalizacije mnogi su objekti dobiti legalni status pa je problem djelomično riješen.
Neiskoristive nekretnine
Hrvati imaju mnogo naslijeđene imovine koja nije iskoristiva jer se nalazi u ruralnim područjima ili je neatraktivna zbog zapuštenosti. Porez na imovinu na taj dio imovine predstavljao bi nepotreban teret njezinim vlasnicima koji te nekretnine ne mogu ni prodati ni iznajmit.
Dvostruko oporezivanje
Porezni stručnjaci ukazuju da porez na nekretnine uzrokuje dvostruko oporezivanje dohotka, jednom u trenutku ostvarivanja dohotka, a drugi put kada se zarađeni dohodak transformira u vlasništvo nad nekretninama.
Nepravedna procjena
Vrijednost nekretnine određuje se na temelju procjene, dok su osnovice svih ostalih poreza stvarne veličine koje proizlaze iz tržišnih transakcija.
izvor: večernji.hr